Zašto baš ona?
Ne znam. A kažu da je to najopasnije, baš to kada čovek ne zna zašto je zaljubljen. U svakom drugom slučaju moguće je razuveriti se pažljivo odabranim mislima i postupcima, dok ovako ostaje da pluta pitanje na površini bujice izmešanih osećanja sve do mesta gde sve to zajedno ponire, tamo gde krijemo stvari sami od sebe.
Jednostavno, sve u vezi nje je nekako poznato, magnetski privlačno, čak i stvari koje mi se ne dopadaju... Ne dopadaju mi se na pravi način, prosto jer je to ona, onakva kakva i treba da bude. Stvari koje govori, način na koji prolazi prstima kroz kosu, smeh... Greh bi bio menjati bilo šta. Gotovo od prvog trenutka nisam bio sposoban da prođem pored nje ravnodušan i ponekad imam utisak da se privlačimo, ali i odbijamo, nekim nevidljivim česticama koje će nauka tek otkriti. Zbog nje sam počeo da verujem u prošle i buduće živote, bilo je lako! Jednostavno, ništa drugo ne može ni izbliza da objasni moju potrebu za njom i osećaj da je tu oduvek.
Sve to zajedno me i jeste nateralo da je ne zaobiđem i da se, protivno svojim uverenjima, za nju borim sve do poslednjeg trenutka, atoma snage, potpuno svestan da gubim kako god. Do tada su mnoge prošle pored mene neprimećene, možda neke atraktivnije, a neke zabavnije, neke pak sličnijih interesovanja... Sada znam koliko je samo lako bilo ostati muž veran svojoj ženi pored njih... jer ni jedna nije bila ona.
01/14,2016, at 19:57
Visit Aneta
A kada bi znao to ne bi bila zaljubljenost. ;)
Samo jedna je "Ona". I uvek je tako.
Veoma lepo napisano.
01/15,2016, at 14:31
Visit sanjarenja56
Samo jedna je prava osoba za nas i jedna prava za tu osobu.
Idealno je kad se te dve prave osobe nađu.
01/16,2016, at 10:04
Visit jedanjedini
@Aneta
Izgleda da je upravo tako, što me u ovom kontekstu plaši.
@sanjarenja56
Šta onda kada se sretnu, a suviše je kasno? Jer su uključeni i drugi ljudi koji ne zaslužuju da budu povređeni.
01/16,2016, at 22:38
Visit Megi
Meni se upravo isto desava.. Nikad jaca povezanost, osecaj da je on neko ko duuugo nije bio tu i sad je napokon dosao i ja ne zelim da ode...Svesna sam svega, svih ljudi povredjenih, svih ljudi koji me razocarano gledaju, i krivo mi je, znam da je sebicno, ali sve bih opet ponovo, jer sa njim ne moze da bude pogresno. Samo je vreme pogresno.
Mi smo presli granicu, rasturili sve, i nas. Sad skupljamo delice i pokusavamo da izguramo nekako, svako sam sa sobom.
Ne prelazite granicu, uzasno je tesko.
01/17,2016, at 22:35
Visit jedanjedini
@Megi
Svaka granica nosi svoj udeo bola. Nadam se da cu jednoga dana umeti da joj budem zahvalan sto nismo presli onu fizicku. Ali, da bi se to dogodilo, potrebno mi je da poverujem da ona nije ta, jer ako jeste - nema te granice koji ne bih presao. I sama si rekla: Sve bi opet ponovo...
01/22,2016, at 15:32
Visit Megi
Ovaj tekst me je zamislio malo. Svaka cast na istrajnosti u odluci. Kod mene je obrnuto. On je taj koji je samo nestao. Prekinuo svaki kontakt. Znao je da ja to nikad ne bih mogla. Delovao hladno, a znam da nije. I ja ne znam sta dalje. Ne zelim da ga pustim, ne zelim da zaboravim, nema toga sto ne bih uradila za njega, prosto on je taj, kao da odavno odavno nije bio tu i onda je dosao i sad ne zelim da ode... Znam ga skroz, kao deo mene je, sve mi je poznato u vezi njega, misli, telo, sve je poznato nekako.. kad pogledam u nazad, sve je vodilo ka tome da se upoznamo. I ne znam kako da se pomirim sa tim da necemo da budemo zajedno. Sem, kao sto si i rekao, da ubedim sebe da on nije taj, i da je sve prolazno, a znam da nije, znam da nikad nece da prodje. I ne zelim da prodje. I isto tako, imam potrebu da hodam, da se iscrpljujem, samo da idem i idem i idem i nije bitno gde.. Neverovatno mi je to koliko ga ima u mom zivotu i koliku zelju imam da ga zagrlim
01/22,2016, at 15:48
Visit jedanjedini
@Megi
Problem je što sve nas, tokom celog života, uče da su stvari crno - bele, dok one to zapravo nikada nisu. Nisam siguran šta se isprečilo između vas dvoje, ali između nas je moj brak to što predstavlja nepojmljivo visoku ogradu. Do pre par meseci, svojim crno - belim pogledom na svet, ne bih mogao da razumem ni delić svega ovoga, sada je sve to mnogo drugačije. Iako je naša, a možda i vaša, ograda previsoka da se pređe, ipak ne treba dozvoliti da na tome ostane, zato ti, kao muškarac, savetujem da ovo što si ovde rekla, kažeš isto tako i njemu. Ako je on taj, u najmanju ruku će te razumeti i ostaće mu taj zapis u srcu, a možda i dopusti sebi da se otisne sa tobom. Ja bih voleo da je ona umela meni da kaže i pokaže sve ono što je ostavila sakriveno u sebi i što nikada neću saznati, kao što ni ona nikada ovo neće pročitati...
01/23,2016, at 01:47
Visit Megi
Izmedju nas dvoje je moj brak. Iako smo jako mladi oboje, cak on i mladji od mene.
Sve sam mu rekla i sve zna, ali je jako jako neodlucan bio i sad smo, na zalost, prekinuli kontakt. Vec sam spomenula da smo presli granicu, i priznali mom muzu, i sad sam ni tamo ni tamo. I sad ne znam kako nakon svega ovoga da se "spustim na zemlju", vratim u uobicajen zivot..
On mi je vise puta rekao da ne zeli da on bude taj zbog kojeg se razvodim, i da zeli da donesem odluku nezavisno od njega, da zbog deteta treba da gledam u buducnost, i da on treba da nestane ma koliko mu tesko to palo, da zna da nece moci da zaboravi.. A znao je i da ja to necu moci. A onda opet, kad ja resim da prekinem on ne zeli.. i eto, ipak je on presekao.. I koliko sam ljuta i povredjena i sama, najvise sam izgubljena, nedostaje mi.. ali i razumem, jer on bar malo razuma ima, za razliku od mene. I ja sam pre gledala crno belo, ali prosto sve se promenilo jos od prvog razgovora. Prosto, ucinio je da se prisetim svega sto jesam i sto volim, izvukao najlepse iz mene. I samo sam obuzeta tim prelepim osecanjem da smo isti, da je deo mene, i da je prosto on taj.
01/23,2016, at 10:57
Visit jedanjedini
@Megi
Sa jedne strane razumem njegove postupke, ali sa druge smatram da, ukoliko je bio spreman na preskakanje takve jedne ograde, nije trebalo da kasnije beži provlačenjem ispod iste. Tim pre što si ti, koliko shvatam, skupila hrabrosti i načinila korak zbog kojeg si sada sama. Moja priča je jezivo slična, s tom razlikom što je ona postavila barijere na vreme kako bi moj brak opstao, ne shvatajući da je nanesena šteta nepopravljiva i da, bar ja, više nikad neću biti isti. Ljudi misle da su snažni kada uspeju da se odupru, povuku i "učine pravu stvar". Najveća snaga se, međutim, krije u hrabrosti da pokažemo svoja osećanja drugome onda kada to može otvoriti i sama vrata pakla i kada se borimo za tu ljubav znajući da je ostatak života bez nje ipak najveća kazna.
01/23,2016, at 16:37
Visit Megi
Potpuno isto razmisljamo. I ja sam se jako dvoumila, bila neodlucna, medjutim spremna da se borim, kad smo vec presli granicu, kad vec svi znaju. Da bilo bi tesko, ali ako smo mislili da odustanemo, nismo nista ni trebali da zapocinjemo. On jeste bio suzdrzaniji, ja sam ta koja je bila upornija.
Mada, ja imam dete i tu je razlika, jer jos uvek ima sansi da ostanem u braku, samo nisam sigurna da to zelim vise. Kao sto si i rekao, ja vise nikad necu da budem ista. On ce da nastavi dalje i puno toga ga tek ceka, a ja mogu samo korak nazad... ili sama sa detetom unapred, a jako se toga plasim. On je na neki nacin drzao ravnotezu.
Neko bi rekao da sam sebicna, verovatno i jesam, ali ljudi ne razumeju dok to ne iskuse. Prosto vise necu moci da dam sve od sebe u braku, a time kocim i sebe i svog supruga (koji je za to da pokusamo ponovo, iako se sada vidja sa nekom devojkom).
01/23,2016, at 21:01
Visit jedanjedini
@Megi
To su one teške životne situacije na koje nas niko nije pripremao i za koje smo verovali da se samo drugima dešavaju. Ne bih se ni usudio da te posavetujem, čak ni samom sebi ne umem da pomognem, ali verujem da svako od nas zaslužuje punu sreću i ljubav i da tu nema kompromisa. Misao koja meni ovih beskrajno dugih i teških dana pomaže, pa ću je podeliti sa tobom, je to da ona prava / onaj pravi neće odustati i ostaviti te samog / samu u najvećoj agoniji, onda kad ti najviše treba. A s obzirom da ne verujem u jednostranu ljubav za ceo život, onda ona / on to i nisu, ili ipak jesu, u kom slučaju će se ipak vratiti u naše živote.
01/23,2016, at 23:04
Visit Megi
Da, bas tako. Time se i ja tesim na neki nacin.. Posto sama jos uvek ne smem da donesem odluku, tako se nekako prepustam i cini mi se da ce mi biti lakse na taj nacin da se pomirim sa tim ako nikad vise nista ne bude. Iako sad to "nikad vise" zvuci jaaako jako tuzno i strasno.
Danas sam malo bolje, ceo dan skrecem misli. Sve dok nisam cula Indexe-sanjam. E onda odlepim.
Ne znam kako je pocelo sve to izmedju vas dvoje. Ja sam se u pocetku jako trudila da ignorisem sve to i onda malo po malo pomerala granicu: jos samo ovaj razgovor, jos samo ovo da mu kazem... a i kad sam htela da ga izbegavam, prosto se sve namestalo samo od sebe da se sretnemo..
Bas mi je drago sto sam naisla na tvoj blog i to je bilo sasvim slucajno, dok sam i sama htela da pocnem da pisem o ovome, kao i ti. Cisto da mi bude malo lakse.
01/23,2016, at 23:37
Visit Megi
Opet sam procitala prvi post. Neverovatno je koliko slicnosti ima u tvojoj i mojoj prici.
Bas ono "5 minuta se pretvorilo u sat i po", tako je i kod nas uvek bilo. I ja sam, takodje, imala osecaj da ga uvlacim u sve to, da sam mu samo problem napravila, da vise nije tako srecan i veseo kao sto je bio, da je i njega pogodilo, a sa druge strane, bila sam srecna jer sam znala da osecamo, ako ne isto, onda bar slicno.
01/24,2016, at 13:42
Visit jedanjedini
Pre svega, mislim da bi ti značilo kada bi vašu priču ispričala na svom blogu, jer najteže je držati sve u sebi. Ja sam imao samo jednu osobu sa kojom sam mogao o svemu ovome da razgovaram, to sam izgubio kada sam odlučio da izađem iz njenog života. Iako radimo u istoj firmi i vidimo se skoro svakog dana, ispod smeška i neobaveznog razgovora, koji služi kao fasada za druge, krije se puno bola i tajna koju više ne spominjemo. Zbog toga pišem ovde, ne zato što će ona to nekada pročitati, već zbog toga što nemam kome da se poverim i nedostaje mi razgovor sa njom. Drago mi je ako ti je makar značilo da saznaš kako ima i drugih ljudi u tvojoj situaciji, priče su nam neobično slične... iskreno se nadam da će nam se ipak ukazati prilika za sreću, jer bez obzira što smo sami doprineli ovome, nismo mi birali u koga ćemo se zaljubiti niti kada će se to desiti.
01/24,2016, at 13:57
Visit jedanjedini
Takođe, ne mogu a da se ne osvrnem na ovo što kažeš za Indexe. Znaš,ja sam morao sebi neke pesme da zabranim, suviše su mi bola stvarale. Trudim se na svaki mogući način da je izbacim iz sistema, ali potpuno bezuspešno. Itekako te razumem i za to "nikad više", meni je to nestvarno i ne mogu da se pomirim sa tim, jer suviše je okrutno osetiti nekoga na taj način, da bi ga već u sledećem trenutku zauvek izgubio... Znam da mi neće biti dobro sve dok se ne pomirim sa tim, ali za sad ne ide...
01/24,2016, at 16:43
Visit Megi
Ti nju bar vidis.. Mi ni rec nismo razmenili evo vec deset dana, cini mi se kao 10 godina. Mada, mozda je to kod vas jos i gore, svaki dan se podsecati na nesto sto ti je tako na dohvat ruke, a tako daleko.
Trudila sam se prvih dana na sve moguce nacine da stupim u kontakt, posebno sto smo se taj dan i videli i bilo je sve koliko toliko ok, iako sam videla da je jako tuzan, nervozan, ali ne vredi, on je odlucio i cvrsto stoji pri tome. Sad se vodim time da ne treba da forsiram i da ce sve doci na svoje kad tad, prosto cemo da se sretnemo negde, kao i milion puta do sada.
Ja mogu, ali NE ZELIM da dignem ruke. Prosto je isuvise jako. I isuvise toga podseca na njega. Ipak je nase druzenje i dopisivanje i trajalo oko pola godine. A "prelazak granice" samo 10ak dana. Pozitivno je sto sam se vratila nekim starim hobijima, sto i tebi preporucujem. Usmeri osecanja prema necemu sto te ispunjava. Pomaze, privremeno bar.
01/25,2016, at 10:23
Visit jedanjedini
Ne mogu da se odlučim da li mi je teže kada je vidim ili kada prođe par dana da je ne vidim. Zapravo, teško je u oba slučaja samo na različite načine. Zato sam u tih 3 meseca nekoliko puta obustavljao kontakt, samo da bih se par dana kasnije osvestio i shvatio da ne mogu bez nje. Kao i ti, nisam želeo da odustanem, verovao sam da takva osećanja ne mogu biti usputna i slučajna. Nedeljama sam na skype-u od nje svaki dan dobijao poruku "Idi kući" pred kraj radnog vremena. "Idi kući ženi", pretpostavljam da je to značilo. Poslednjih dana je izmišljala razloge samo da mi nešto napiše, jer sam je danima izbegavao na hodniku i nisam pisao apsolutno ništa. Na kraju sam skupio snagu da joj kažem kako ne mogu više tako, da me guše naši razgovori koji su na silu plitki, samo da ne bi zagrebali ono što je u dubini, a što je meni bilo najvažnije. Teško mi je bilo da održavam plitak odnos sa njom, jer sam se uverio kako imamo duboke zajedničke teme i razumemo se na raznim nivoima. Molio sam je da ude iskrena i kaže mi šta želi od mene, bio sam spreman na sve, ali mi je bila potrebna uz mene. Video sam da se lomi, ali je ipak ostala u tišini i ja nisam mogao više. Od tog trenutka je prošlo više od mesec dana, trudim se pred njom da odajem sliku čoveka koji je nastavio dalje, dok se iznutra raspadam polako. Sve što mi je bilo potrebno je da mi pruži šansu da je bolje upoznam i osetim, tada bi se stvari same odvijale dalje. Nadam se, ipak, da je dobro za sebe uradila i da se nikada neće pokajati, mada joj često u očima vidim tugu i prazninu koju još samo viđam u ogledalu.
Nadam se da ćete se vas dvoje ipak sresti, nekako mi je neverovatno da se na tome završi kad su takve emocije u pitanju. Potpuno te razumem zašto si sluđena i ne znaš kuda i kako dalje, ali ako su njegova osećanja na sitom nivou, ne bi smeo da te ostavi samu u ovom osetljivom trenutku.
01/25,2016, at 15:45
Visit Megi
Kod nas je on to radio - prekidao kontakt na 2 dana ali se uvek vracao. I bio je sludjen, kao i ja. To se prosto vidi i oseti. Iako sad nismo u kontaktu, saznala sam na neke nacine da se skroz cudno ponasa, tako da znam da mu nije svejedno. Ali, kao sto kazes.. Trebao je da nam pruzi sansu, da se bolje upoznamo, ako nista drugo onda samo da bismo se uverili da li je to ono pravo ili samo nasa masta i idealizacija. Za sad samo mogu da se prepustim i nadam da cu da ga sretnem. Plasi me malo i to sto je pricao da ce da se odseli..U svakom slucaju, fokusiram se na neke druge stvari i bliske i drage ljude, i trudim se da nadjem ispunjenje u setnjama, citanju. To mi skrece misli. Iako svaku noc legnem i svako jutro ustanem sa jednom te istom osobom u mislima. I jako jako sam se distancirala od svih oko sebe, zao mi je sto je tako, ali prosto mi treba prostor, da se izborim sa sopstvenim mislima, da se nekako nateram da ga zaboravim, a znam da je nemoguce jer je prejako.
Svaka ti cast na suzdrzanosti. Ja je nisam imala. Zato sad imam cak i uspomene na nas. I koliko god me bolele, drage su mi neopisivo. Ne znam sta je teze u ovakvoj situaciji. Suzdrzati se i ceo zivot mastati, ili probati i ceo zivot zaliti sto se prekinulo. Iako je ocigledno da je tesko i tebi i meni. Mi smo imali svoj svet i meni nikad nece da bude krivo zbog toga. Krivo mi je samo sto se desio u pogresno vreme, i sto smo puno osoba povredili, ali on nije i nikad nece da bude pogresan.
Jedini savet koji mogu da ti dam je da osecanja sa nje usmeris na nesto sto volis da radis i sto te ispunjava i da das svoj maksimum u tome.
01/25,2016, at 16:28
Visit sanjarenja56
Desi se da taj susret dođe prekasno za prave promene, prekasno da njih dvoje budu zauvek zajedno, jer će time povrediti previše drugih dragih osoba. Onda se - najčešće- ta ljubav seli u snove.
01/25,2016, at 21:22
Visit jedanjedini
@Megi
Ubola si u centar ovom rečenicom: "ako nista drugo onda samo da bismo se uverili da li je to ono pravo ili samo nasa masta i idealizacija". Ja sam samo želeo da znam, to je sve... Hvala ti na rečima podrške i savetima, želim ti da se što pre ponovo budiš i ležeš s osmehom i nadam se da ćeš javiti ovde ako se desi nešto značajno...
@sanjarenja56
Plašim se da je to stvarno istina, ali možda je i suđeno da bude tako...